SMJERNICE ZA LIJEČENJE PNEUMONIJA IZ OPĆE POPULACIJE U ODRASLIH


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Ilija Kuzman, Neven Rakušić, Rok Čivljak, Ivan Puljiz, Marko Kutleša, Antea Topić, Ivica Mažuranić, Anđelko Korušić, Zlata Ožvačić Adžić, Bruno Baršić, Miroslav Samaržija, Dragan Soldo

Pneumonija iz opće populacije, odnosno stečena izvan bolnice vrlo je česta bolest uzrokovana brojnim mikro­organizmima s različitom kliničkom pojavnošću, težinom i prognozom te ima važan udio u pobolu i smrtnosti pučanstva s rastućim troškovima liječenja u cijelom svijetu. Izjednačavanje i poboljšanje liječenja odraslih bolesnika propisuju smjernice mnogih institucija i profesionalnih udruženja. Sve moderne smjernice za liječenje pneumonija iz opće populacije ­temelje se na kliničkoj dijagnozi pneumonije potvrđene rendgenskom slikom pluća i empirijskom izboru antibiotika. Poput ostalih najpoznatijih (američke, europske, britanske), naše smjernice s racionalnim pristupom baziraju se na procjeni težine bolesti, dobi bolesnika, popratnim kroničnim bolestima, rizičnim čimbenicima i epidemiološkim podatcima. Na osnovi težine bolesti propisuju dijagnostičke i terapijske postupke prema mjestu zbrinjavanja pneumonija: ambulantno, na bolničkom odjelu, odnosno u jedinicama za intenzivno liječenje. Liječenje pneumonija antibiotikom treba započeti odmah, odnosno u roku od četiri sata nakon postavljanja kliničke dijagnoze. Parenteralna primjena antibiotika može se zamijeniti peroralnom najčešće 48 – 96 sati od početka liječenja, čak i u bolesnika s težim oblikom bolesti ako su zadovoljeni krite­riji. Cijepljenje protiv influence i pneumokokne bolesti preporučuje se svim osobama s povišenim rizikom. U izradi smjernica sudjelovali su ekspertni predstavnici pet relevantnih društava HLZ-a i Hrvatskoga torakalnog društva te Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje infektivnih bolesti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Namijenjene su liječnicima obiteljske medicine i specijalistima različitih struka koji liječe bolesnike s pneumonijom ambulantno ili u bolnici.



Članak


SMJERNICE ZA DIJAGNOSTIKU I LIJEČENJE PRIMARNE IMUNOSNE TROMBOCITOPENIJE U ODRASLIH


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Silva Zupančić-Šalek, Dražen Pulanić, Slobodanka Ostojić-Kolonić, Vlatko Pejša, Toni Valković, Damir Nemet

Radna skupina za bolesti hemostaze i tromboze Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti (KROHEM), Referentni centar Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za nasljedne i stečene bolesti hemostaze te Hrvatsko hematološko društvo Hrvatskoga liječničkog zbora izradili su Hrvatske smjernice za dijagnostiku i liječenje odraslih bolesnika s primarnom imunosnom trombocitopenijom (ITP). Detaljnim kliničkim i laboratorijskim pregledom treba isključiti niz čestih uzroka sekundarne trombocitopenije. Predlaže se individualizirani pristup liječenju, gdje se odluka o početku aktivnog liječenja temelji na ozbiljnosti i riziku od krvarenja, broju trombocita, životnom stilu, dobi bolesnika i komor­biditetima. Prva linija terapije ITP-a jesu glukokortikoidi, s primjenom intravenskih imunoglobulina ili bez nje. U drugoj terapijskoj liniji predlaže se splenektomija ili liječenje agonistima trombopoetinskih receptora. Kod splenektomiranih ­bolesnika s relapsom ITP-a preporučuje se liječenje agonistima trombopoetinskih receptora. Alternativno se sugerira mogućnost primjene rituksimaba i drugih imunosupresiva u drugoj ili kasnijoj terapijskoj liniji.



Članak


ALAT ZA OBJAVU KLINIČKIH SMJERNICA: DOKUMENT RIGHT


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Smjernice

Autori: Yaolong Chen, Kehu Yang, Ana Marušić, Amir Qaseem, Joerg J. Meerpohl, Signe Flottorp, Elie A. Akl, Holger J. Schünemann, Edwin S.Y. Chan, Yngve Falck-Ytter, Faruque Ahmed, Sarah Barber, Chiehfeng Chen, Mingming Zhang, Bin Xu, Jinhui Tian, Fujian Song, Hongcai Shang, Kun Tang, Qi Wang, Susan L. Norris

Kvaliteta objavljenih kliničkih smjernica često je niska te ne postoje široko prihvaćene upute ili standardi za takav oblik publikacije u zdravstvenoj skrbi. Međunarodna radna skupina RIGHT (Reporting Items for practice Guidelines in HealThcare) uspostavljena je radi rješavanja tog problema. Grupa je pratila postojeći radni okvir za razvoj smjernica ­namijenjenih prikazu rezultata zdravstvenih istraživanja i pristupu mreži EQUATOR (Enhancing the QUAlity and Transparency Of health Research). Sastavljen je popis za provjeru i dokument s objašnjenjima i argumentima. Popis za provjeru RIGHT sastoji se od 22 elementa koje smatramo nužnima za dobro sastavljene kliničke smjernice: osnovni podaci (ele­menti 1 do 4), povjesnica (elementi 5 do 9), dokazi (elementi 10 do 12), preporuke (elementi 13 do 15), vrjednovanje i kontrola kvalitete (elementi 16 i 17), financiranje, izjava o upravljanju i upravljanje sukobom interesa (elementi 18 i 19) i ostale informacije (elementi 20 do 22). Popis za provjeru RIGHT može pomoći autorima u razvoju smjernica, urednicima časopisa i stručnim recenzentima pri njihovu razmatranju za objavu, a zdravstvenim djelatnicima u razumijevanju i primjeni smjernica.



Članak


HRVATSKI MEDICINSKI ČASOPISI I STANDARDI DOBRE UREĐIVAČKE PRAKSE: ANALIZA UPUTA AUTORIMA


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Lea Škorić, Jelka Petrak

Uvod. Medicinski časopisi u uputama autorima očituju se o svim ključnim pitanjima pripreme rukopisa, autorstva i odgovornosti autora, prava autora i izdavača te prava uporabe pri čemu se uredništva najčešće pridržavaju međunarodno prihvaćenih preporuka, poput preporuka ICMJE-a. Cilj je ove analize utvrditi slijede li hrvatski medicinski časopisi takve međunarodne preporuke. Metode. Analiza je u lipnju 2016. obuhvatila 38 časopisa uključenih u kategoriju „Biomedicina i zdravstvo“ na portalu Hrčak. Rezultati. Rezultati su pokazali da 60% analiziranih časopisa spominje preporuke ICMJE-a u uputama autorima. Potpisanu izjavu o autorstvu zahtijeva 47% analiziranih časopisa, pri čemu se 10 izrijekom poziva na kriterije ICMJE-a o autorstvu. Izjavu da rukopis nije prethodno objavljen, odnosno poslan drugom časopisu, zahtijeva 68% časopisa. Autori se moraju izjasniti postoji li stvarni ili potencijalni sukob interesa u 45% analiziranih časopisa. Prijenos autorskih prava na izdavača časopisa zahtijeva 45% časopisa. Zaključak. Sustavnijom primjenom preporuka glede odgovornosti autora i recenzenata te u probiru rukopisa, uredništva bi mogla povećati kvalitetu časopisa.



Članak


FLUDARABIN, CIKLOFOSFAMID I RITUKSIMAB (FCR) U LIJEČENJU BOLESNIKA S KRONIČNOM LIMFOCITNOM LEUKEMIJOM (KLL): ISKUSTVO KLINIČKOGA BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ivan Krečak, Sandra Bašić-Kinda, Dino Dujmović, Ida Hude, Ivo Radman-Livaja, Klara Dubravčić, Koraljka Gjadrov Kuveždić, Ivana Ilić, Igor Aurer

U kliničkim je studijama kombinacija fludarabina, ciklofosfamida i rituksimaba (FCR) pokazala odlične rezultate u liječenju bolesnika s kroničnom limfocitnom leukemijom (KLL) i postala zlatni standard u prvoj liniji liječenja takvih bolesnika bez znatnijih komorbiditeta. Cilj rada bio je ispitati terapijsku djelotvornost, toksičnost i provedivost ovog protokola u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Retrospektivno su analizirani tijek i ishodi liječenja 43-oje bolesnika s KLL-om sa Zavoda za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Shema primjene rituksimaba razlikovala se od one u kliničkim studijama; primjenjivan je infuzijski u dozi od 375 mg/m2 u svim ciklusima, u ukupno osam doza u prvoj, odnosno šest u kasnijim linijama liječenja. Na liječenje je odgovorilo 95% bolesnika, a 83% postignulo je kompletnu remisiju. Trogodišnje preživljenje i preživljenje bez progresije bolesti u prvoj liniji liječenja (29 bolesnika) bilo je 90 i 80%, a u kasnijim linijama 86 i 62%. Teške neutropenije zabilježene su u 46% bolesnika, a teške infekcije u 9% bolesnika. Ishodi liječenja i toksični profil u svakodnevnome kliničkom radu usporedivi su s onima iz kliničkih studija.



Članak


KVALITETA ŽIVOTA BOLESNIKA S KRONIČNOM VENSKOM INSUFICIJENCIJOM


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ani Jolić Lončarić, Andrica Lekić, Nella Kuftinec Jolić

Cilj rada bio je utvrditi u kolikoj mjeri tegobe uzrokovane kroničnom venskom insuficijencijom (KVI) utječu na kvalitetu života bolesnika. Ispitivanje je provedeno od 1. ožujka do 30. lipnja 2016. godine na skupini od 102 pacijenta, 18,6% muškaraca i 81,3% žena čiji je medijan dobi iznosio 67 godina. Testiranim se bolesnicima prethodno postavila ­dijagnoza prema flebološkoj klasifikaciji CEAP koja uključuje kliničke znakove i simptome (C), etiologiju (E), anatomsku distribuciju (A) i patofiziologiju (P) bolesti. Kao mjerni instrument upotrijebljen je upitnik za samoprocjenu kvalitete života bolesnika s kroničnom venskom insuficijencijom (engl. Chronic Venous Insufficiency Questionnaire – CIVIQ-20) koji se sastoji od 20 pitanja kojima se ispituje kvaliteta života oboljelih testiranjem osjećaja boli, fizičkog, psihičkog i socijalnog funkcioniranja pogođenih osoba. 50% ispitanika imalo je na nogama promjene srednje teškog stupnja bolesti (C2 – C3). Deskriptivnim statističkim metodama opisani su rezultati. Rezultati globalnog indeksnog zbroja (engl. Global Index Score – GIS) upozorili su na znatan utjecaj KVI na biopsihofizičko i socijalno funkcioniranje bolesnika te da je kvaliteta života žena znatno niža u odnosu prema muškarcima (t = 3,98; p < 0,001). Također je uočeno da osobe koje imaju viši GIS imaju i teži stupanj bolesti određen prema kriterijima CEAP-a (Spearmanov r = 0,44; p < 0,001).



Članak


ALKAPTONURIJA – PRIKAZ BOLESNICE


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Ana Parlov, Marin Petrić, Dijana Perković, Dušanka Martinović Kaliterna

63-godišnja bolesnica, koja se više godina obrađuje zbog sumnje na upalnu reumatsku bolest (seronegativni reumatoidni artritis, spondiloartropatija), hospitalizirana je zbog progresije boli u kukovima, koljenima i malim zglobovima šaka. Nekoliko godina prije hospitalizacije primijetila je plavilo uški i vrška nosa te tamnjenje urina ako stoji na zraku. Navedeni simptomi uklapaju se u kliničku sliku nasljedne metaboličke bolesti alkaptonurije, koja se uz artropatiju manifestirala i ohronozom (plavičasto-crna pigmentacija ležišta nokta, bjeloočnice, hrskavice nosa, uha i zglobova). Sumnja na alkaptonuriju potvrđena je analizom urina u kojem su utvrđene povišene vrijednosti homogentizinske kiseline. Svrha je ovog članka upozoriti na rijetku bolest koja oponaša upalne reumatske bolesti te degenerativne promjene na zglobovima i kralježnici, a za koju trenutačno nema specifičnog lijeka.



Članak


PROLAZNI NEONATALNI DIJABETES UZROKOVAN NOVOM AKTIVIRAJUĆOM MUTACIJOM KCNJ11-GENA I USPJEŠNO PREVOĐENJE NA TERAPIJU SULFONILUREJOM


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Gordana Stipančić, Marija Požgaj Šepec, Lavinia La Grasta Sabolić

Neonatalni diabetes mellitus (NDM) rijetka je monogenska forma dijabetesa koja se klinički prezentira uglavnom do 6. mjeseca života. Javlja se u obliku trajnog i prolaznog NDM-a. Dok je u trajnom NDM-u liječenje nužno cijeli život, u prolaznom NDM-u nakon nekoliko tjedana ili mjeseci liječenja dolazi do remisije, a samo oko 50% oboljelih doživi ­relaps bolesti tijekom adolescencije ili u ranoj odrasloj dobi. Mutacije ABCC8 ili rjeđe KCNJ11-genâ koji kodiraju pod­jedinice kalijeva kanala (KATP-kanal) ovisnog o adenozin trifosfatu uzrok su bolesti u manje od 30% oboljelih. Prikazujemo svoju bolesnicu s prolaznim NDM-om uzrokovanim novom aktivirajućom mutacijom KCNJ11-gena s učinkom na Kir6.2-podjedinicu KATP-kanala i uspješno prevođenje s inzulinske terapije na terapiju sulfonilurejom. Genetička analiza učinjena je u 22. godini života, 12 godina nakon relapsa bolesti te nakon 10 godina inzulinske terapije. Nakon 3 mjeseca terapije peroralnim preparatom sulfonilureje normalizirala se razina HbA1c, a potom i razina inzulina te C-peptida. Zaključak: Potvrdom monogenskog oblika dijabetesa genetička analiza može promijeniti terapijski pristup s pozitivnim učinkom na kontrolu i tijek bolesti, kvalitetu života te otvara mogućnost genetičkog savjetovanja.



Članak


ENDOKRINI DISRUPTORI I DEBLJINA


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Pregledi

Autori: Melany Ćurić, Sanja Klobučar Majanović, Dijana Detel, Alen Ružić, Davor Štimac

Porast prevalencije debljine postaje ozbiljan globalni javnozdravstveni problem. Osim nezdrave prehrane i smanjene tjelesne aktivnosti, razni kemijski spojevi koji se nalaze svuda oko nas mogu biti jedan od etioloških čimbenika razvoja debljine i njezine rastuće prevalencije. Kemijski spojevi koji ometaju rad hormonskog sustava čovjeka nazivaju se endokrini disruptori. U tu skupinu spadaju obezogeni koji ometaju normalan razvoj masnog tkiva i ravnotežu metabolizma lipida. Obezogeni su sastavni dio kozmetike, elektronike, plastike, ali se nalaze i u zraku, vodi i hrani koju svakodnevno konzumiramo. Razdoblje ranog razvoja (in utero, novorođenčad) najosjetljiviji je period pa izloženost ploda obezogenima tijekom njega putem mlijeka ili preko posteljice može biti predisponirajući čimbenik za razvoj debljine u odrasloj dobi. S gledišta suočavanja s epidemijom debljine posebno je važno uspostaviti kontrolu nad obezogenima i pokušati spriječiti ili barem ograničiti izloženost ljudi, posebice djece i trudnica, tim opasnim spojevima.



Članak


NEDOSTATAK UVIDA KOD OBOLJELIH OD SHIZOFRENIJE: DEFINICIJA, ETIOLOŠKI KONCEPTI I TERAPIJSKE IMPLIKACIJE


Broj: 7-8, 2017;
Rubrika: Pregledi

Autori: Slađana Štrkalj-Ivezić, Karolina Horvat

Iako se uvid u bolest može činiti važnim faktorom u oporavku od shizofrenije, ponajprije jer je usko povezan sa spremnošću pacijenata na uspostavu suradnje sa stručnjacima koji sudjeluju u liječenju, uvid ima i drugu stranu, nepovoljnu za pacijenta i njegov osjećaj subjektivne dobrobiti. Naime, dosadašnja istraživanja uvida kod oboljelih od shizofrenije ­pokazuju da je veći uvid negativno povezan s različitim aspektima subjektivne dobrobiti pojedinca, tj. više razine uvida povezuju se s depresivnijim raspoloženjem, lošijom kvalitetom života, slabijim osjećajem samopoštovanja pacijenata i dr. U radu iznosimo moguća tumačenja ovog paradoksa prikazom doprinosa različitih faktora na uvid, odnosno nedostatak uvida: od bioloških (uvid kao neurološki simptom), psiholoških (obrambenog i personalnog značenja simptoma) do socijalnih faktora (socijalne i internalizirane stigme), kao i prikaz sukladnih teorija i modela. Razumijevanje uvida u kontekstu navedenih modela nužno je kako bi se primjenom specifičnih postupaka potaknuo koristan uvid, važan za oporavak od psihičke bolesti.



Članak