SMJERNICE ZA REANIMACIJU EUROPSKOG VIJEĆA ZA REANIMATOLOGIJU 2010. GODINE


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Smjernice

Autori: Silvija Hunyadi-Antičević, Željko Čolak, Ines Lojna Funtak, Anita Lukić, Boris Filipović-Grčić, Branka Tomljanović, Hrvoje Kniewald, Alen Protić, Tatjana Pandak, Zdravka Poljaković, Marino Čanađija

Sažetak. Osnovno održavanje života odraslih. – Svi spašavatelji, bilo osposobljeni ili ne, kod žrtava kardijalnog aresta moraju primijeniti vanjsku masažu srca. Cilj je pritisnuti prsni koš do dubine od najmanje 5 cm, frekvencijom od najmanje 100 kompresija u minuti, ali i dopustiti ponovo odizanje prsnog koša, te smanjiti prekide u kompresijama. Osposobljeni bi spašavatelji trebali primijeniti i ventilaciju s omjerom kompresija-ventilacija od 30:2. Liječenje strujom. – Mnogo je veći naglasak na smanjivanju trajanja stanki prije ili poslije defibrilacije; preporučuje se nastavak vanjske masaže srca tijekom punjenja defibrilatora. Potiče se daljnji razvoj programa automatskih vanjskih defibrilatora (AED). Napredno održavanje života odraslih. – Naglašena je važnost visokokvalitetnih kompresija na prsni koš tijekom provođenja ALS-a, koje se prekidaju samo kako bi se omogućili specifični postupci. Uklanja se preporuka o potrebi reanimacije tijekom određenog vremena prije defibrilacije nakon kardijalnog aresta izvan bolnice, kojemu nije svjedočilo osoblje hitne medicinske pomoći. Smanjena je uloga prekordijalnog udarca. Primjena lijekova putem endotrahealnog tubusa više se ne preporučuje, već se lijekovi moraju primijeniti intraosealnim (IO) pristupom. Atropin se više ne preporučuje za rutinsku primjenu tijekom asistolije ili električne aktivnosti bez pulsa. Smanjen je naglasak na ranu endotrahealnu intubaciju ako ju ne provodi visokostručna osoba uz najmanji mogući prekid vanjske masaže srca. Povećan je naglasak na uporabu kapnografije. Prepoznat je moguć štetan učinak hiperoksemije. Revidirana je preporuka za kontrolu glikemije. Preporučuje se primjena terapijske hipotermije kod komatoznih bolesnika nakon kardijalnog aresta povezanog s početnim ritmovima koji se defibriliraju, kao i onima koji se ne defibriliraju, za ove druge sa smanjenom razinom dokaza. Početno zbrinjavanje akutnih koronarnih sindroma. – Uveden je pojam infarkt miokarda bez ST-elevacije–akutni koronarni sindrom (NSTEMI-ACS) koji obuhvaća infarkt miokarda bez elevacije ST-spojnice i nestabilnu anginu pektoris. Primarna PCI (PPCI) najpoželjniji je reperfuzijski postupak, uz uvjet da ga obavi iskusan tim i u skladu s vremenskim okvirima. U liječenju bi trebalo izbjegavati nesteroidne protuupalne lijekove, rutinsku intravensku primjenu beta-blokatora i kisik – osim u slučaju hipoksemije, zaduhe ili zastoja na plućima. Održavanje života djece. – Odluka o započinjanju reanimacije mora se donijeti u manje od 10 sekundi. Laike treba podučavati reanimaciji s omjerom 30 kompresija naprama 2 ventilacije, a spašavatelji koji imaju dužnost odgovoriti na poziv trebaju primjenjivati omjer kompresije-ventilacije od 15:2, međutim, ako su sami, mogu primijeniti omjer od 30:2. Ventilacija i dalje ostaje vrlo važna sastavnica reanimacije asfiksijskog aresta. Naglasak je na postizanju kvalitetnih kompresija frekvencije najmanje 100, ali ne više od 120 u minuti, uz minimalne prekide. Automatski vanjski defibrilatori sigurni su i uspješni kada se primjenjuju kod djece starije od jedne godine. Za defibrilaciju kod djece preporučuje se jedna defibrilacija od 4 J/kg čija se jačina ne povećava. Sa sigurnošću se mogu rabi endotrahealni tubusi s balončićem i kod dojenčadi i kod mlađe djece. Monitoriranje izdahnutog ugljikova dioksida (CO2), najbolje kapnografijom, preporučuje se tijekom reanimacije. Reanimacija novorođenčadi na porodu. – Kod neugrožene novorođenčadi sada se preporučuje odgađanje podvezivanja pupčane vrpce od najmanje jedne minute nakon potpunog rođenja djeteta. Za donošenu novorođenčad, tijekom reanimacije pri porodu trebao bi se rabiti zrak. Za nedonoščad mlađu od 32 tjedna gestacije treba razumno primijeniti mješavinu kisika i zraka te primjena treba biti vođena pulsnim oksimetrom. Nedonoščad mlađu od 28 tjedana gestacije trebalo bi neposredno nakon rođenja potpuno do područja vrata omotati plastičnom folijom, bez sušenja. Preporučen omjer kompresija-ventilacija u reanimaciji novorođenčadi ostaje 3:1. Ne preporučuje se pokušavati aspirirati mekonij iz nosa i usta još nerođenog djeteta, dok mu je glava još na međici. Ako se daje adrenalin, preporučuje se intravenska primjena u dozi od 10 do 30 µg/kg. Kod terminske ili gotovo terminske novorođenčadi s umjerenom do teškom hipoksično-ishemijskom encefalopatijom preporučuje se terapijska hipotermija. Načela podučavanja reanimacije. – Cilj je osigurati da polaznici steknu i zadrže vještine i znanje koje će im omogućiti ispravno djelovanje tijekom stvarnoga kardijalnog aresta te poboljšati ishod bolesnika. Kratki video/kompjutorski tečajevi za samostalno učenje, s minimalnom ulogom instruktora ili bez njega, udruženi s praktičnom nastavom mogu se smatrati jednako učinkovitom alternativom tečajevima osnovnog održavanja života (BLS i AED) koje vode instruktori. U najboljem slučaju, svi bi građani trebali biti osposobljeni za standardnu KPR koja uključuje vanjsku masažu srca i ventilaciju. Znanje i vještine osnovnog i naprednog održavanja života smanjuju se u samo tri do šest mjeseci. Uređaji s glasovnim uputama tijekom reanimacije ili povratnim informacijama unaprjeđuju stjecanje i zadržavanje vještina.



Članak


SMANJENJE INCIDENCIJE INFEKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVA U KATETERIZIRANIH BOLESNIKA NAKON EDUKACIJE ZDRAVSTVENIH RADNIKA, UVOĐENJA POSTUPNIKA I NADZORNIH LISTA


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Maja Tomić Paradžik, Božana Levojević, Antonija Gabrić

Sažetak. Infekcije mokraćnog sustava (IMS) kao posljedica kateterizacije pripadaju među najčešće bolničke infekcije, a učestalost im iznosi 30–40% od svih bolničkih infekcija. Velik broj takvih infektivnih epizoda može se prevenirati aktivnom, kontinuiranom edukacijom zdravstvenih radnika, implementacijom jasno vidljivih postupnika o postavljanju i održavanju urinarnih katetera i redovitim praćenjem kateteriziranih bolesnika putem nadzornih lista. Ovim putem želimo upozoriti na važnost navedenih aktivnosti prikazom značajnog smanjenja IMS povezanih s primjenom katetera na Odjelu za urološke bolesti OB u Slavonskom Brodu u dva perioda. Nakon provođenja gore navedenih postupaka, utvrdili smo statistički značajnu razliku u padu incidencije IMS koje prate kateterizaciju, i to s 20,4% na 11,7%, tj. c2=17,5; p<0,01 i posljedično, značajno smanjenje broja bolničkoopskrbnih dana, c2=16,62; p<0,01, dok razlika u ukupnoj potrošnji antibiotika na odjelu, unatoč padu broja IMS, nije bilo. Najčešći uropatogeni, bez značajne razlike u oba perioda bili su E. coli (29,7%), Enterococcus spp (20%) te Pseudomonas aeruginosa (15,8%). Strogo pridržavanje i provođenje preventivnih mjera, kao i nadzor nad njihovim provođenjem važan su činitelj u smanjenju broja bolničkih infekcija.



Članak


KIRURŠKO LIJEČENJE HALUKSA VALGUSA VLASTITOM METODOM: OPERACIJSKA TEHNIKA I PRIKAZ 100 BOLESNIKA


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Ivica Lucijanić, Goran Bićanić, Tatjana Cicvara Pećina, Marko Pećina

Sažetak. Prikazujemo operacijsku tehniku i rezultate liječenja za novu, trodimenzionalnu metodu korekcije haluksa valgusa razvijenu u OB Karlovac koju je uveo dr. Ivica Lucijanić. Bolesnici obuhvaćeni istraživanjem liječeni su od 2001. do 2008. godine. Klinički i radiološki evaluirani su prije i prosječno 4,5 godina poslije liječenja. Po bodovnoj ljestvici American Orthopaedic Foot and Ankle Society stanje je poboljšano s 48,56 na 92,34 boda. Vrijeme oporavka do povratka na posao bilo je prosječno 7,7 tjedana. Rezultat je bio odličan i dobar u 93%, zadovoljavajući u 5% i loš u 2% stopala. Kut haluksa valgusa smanjen je nakon operacije s prosječno 29,7° na 9,3°. Prvi intermetatarzalni kut smanjen je prosječno s 12,5° na 5,2°. Kut nagiba prve metatarzalne kosti u sagitalnoj ravnini povećan je prosječno za 5,3°. Kongruencija prvog metatarzofalangealnog zgloba i položaj medijalne sezamoidne kosti su ispravljeni. Nova metoda omogućuje korekciju haluksa valgusa u sve tri ravnine u prostoru te rješava problem metatarzalgije.



Članak


PONAVLJANI POLIHONDRITIS – PRIKAZ BOLESNIKA


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Irzal Hadžibegović, Joško Mitrović, Marija Santini, Dalibor Vukelić, Jadranka Morović-Vergles

Sažetak. Ponavljani polihondritis (PP) rijetka je progresivna sustavna upalna bolest u kojoj recidivirajuće epizode upale hrskavičnih struktura konačno dovode do razaranja hrskavica uha, nosa i dišnog sustava. Bolest može zahvatiti zglobove, oči, slušni i krvožilni sustav. U oko 30% bolesnika s PP-om nalazi se druga reumatska ili autoimunosna odnosno maligna bolest poput karcinoma debelog crijeva, pluća, dojke ili limfoma. Etiologija i patogeneza PP-a su poznate. Nema specifičnoga laboratorijskog parametra za PP. Dijagnoza PP-a temelji se na kliničkim kriterijima. Liječi se glukokortikoidima, a u novije vrijeme i primjenom bioloških lijekova. Tijek bolesti obilježen je povratnim akutnim epizodama hondritisa različitih struktura. Prognoza bolesnika s PP-om posljednjih nekoliko godina je bolja zahvaljujući sve boljem konzervativnom i kirurškom liječenju. U radu smo prikazali bolesnika u kojeg je PP dijagnosticiran unutar četiri tjedna od početka simptoma, a primjena glukokortikoida bila je učinkovita.



Članak


ENDOSKOPSKA TRANSSFENOIDALNA HIPOFIZNA KIRURGIJA


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Ante Melada, Ranko Mladina, Ivan Škoro

Sažetak. Endoskopske operacije prakticiraju se u našoj klinici od 1996. godine kao pripomoć u mikroneurokirurškim operacijama. Na sličan način upotrebljavao se i endoskop u transsfenoidalnoj hipofiznoj kirurgiji, ali od početka 2004. godine počeli smo operirati tumore hipofize potpuno endoskopskim putem. Želimo prikazati svoja iskustva kod prvih devedeset pacijenata, kao i svoju operacijsku tehniku. Endoskopska hipofizna kirurgija radi se kroz nosnicu bez incizije kože. Četirimilimetarski endoskop uvodi se kroz nosnice u sfenoidalni sinus i tumor se uklanja specijalno dizajniranim kirurškim instrumentima. Postoperacijska je njega minimalna i bolesnici su otpuštani kući treći postoperacijski dan. Prva kontrola je mjesec dana nakon operacije. Imali smo osamnaest recidiva tumora.



Članak


MANJAK VITAMINA B12 U DJECE – PODCIJENJENA OPASNOST U SVJETLU NOVIH SPOZNAJA


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Pregledi

Autori: Karin Juras, Ksenija Fumić, Senka Ižaković, Silvija Pušeljić, Vida Čulić, Slobodan Galić, Andrea Dasović Buljević, Vesna Benjak, Ana Čolić, Sanda Huljev Frković, Miljenka Maradin, Vladimir Sarnavka, Karmen Bilić, Matthias Baumgartner, Ivo Barić

Sažetak. Vitamin B12 (kobalamin) ima dva aktivna oblika, adenozilkobalamin i metilkobalamin, koji imaju ključnu ulogu u dvama važnim metaboličkim putovima u ljudi i njihov je manjak odgovoran za kliničke teškoće u bolesnika. Kobalamin je nuždan tijekom cijelog života, no njegova dovoljna količina posebno je bitna u fetalno i dojenačko doba, kada je iznimno važan za normalan rast i razvoj djeteta, kao i za normalan razvoj središnjega živčanog sustava. Zbog vrlo složenog prometa i metabolizma njegov se manjak može očitovati pri raznim prirođenim i stečenim poremećajima. Klinička slika kojom se očituje manjak vitamina B12 obično je nespecifična, nosi velik rizik od trajnih posljedica za bolesnika, a najčešće se vrlo jednostavno liječi ako se na vrijeme prepozna. U Republici Hrvatskoj poremećaji metabolizma kobalamina u djece prerijetko se otkrivaju. Zato je cilj ovog rada skrenuti pozornost na nove spoznaje o metabolizmu kobalamina, prikazati bolesnike s tipičnim kliničkim tijekom i laboratorijskim nalazima te dati smjernice za brzo dijagnosticiranje i liječenje poremećaja vitamina B12 u djece.



Članak


VERTEBROBAZILARNA INSUFICIJENCIJA I OPSTRUKCIJSKA APNEJA TIJEKOM SPAVANJA


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Pregledi

Autori: Vjekoslav Grgić

Sažetak. Cilj je ovoga članka upozoriti na međusobnu povezanost vertebrobazilarne insuficijencije (VBI) i opstrukcijske apneje tijekom spavanja (engl. obstructive sleep apnea; OSA) što do sada nije dovoljno primijećeno. Naime, u opsežnoj literaturi o poremećajima disanja tijekom spavanja VBI se navodi samo kao jedan od mogućih uzroka središnje i miješane apneje tijekom spavanja. Međutim, prema našim kliničkim zapažanjima, VBI bi moglo biti jedan od najvažnijih čimbenika u etiopatogenezi OSE. Rezultati nedavnog istraživanja, koji potvrđuju uzročno-posljedičnu vezu između VBI i OSE, idu u prilog našoj hipotezi. Visoka prevalencija i patogeneza OSE u bolesnika s VBI-jem mogu se objasniti hipoksijom produžene moždine tijekom spavanja (spavanje+položajni VBI®hipoksija produžene moždine®hipoksija respiracijskog centra koji regulira funkciju disanja+hipoksija motornih jezgara IX, X. i XII. kranijalnog živca čiji neuroni reguliraju tonus mišića gornjega dišnog puta (IX, X) i jezika (XII)®OSA). Razvoj OSE u određenih bolesnika s VBI-jem vjerojatno je u uskoj uzajamnoj vezi sa stupnjem hipoksije produžene moždine tijekom spavanja (umjereni VBI®OSA; teški VBI®središnja ili miješana apneja tijekom spavanja). S obzirom na činjenicu da VBI vaskularne i/ili kompresivne etiologije može biti primaran uzrok OSE, doplersonografski pregled VB slijeva (VBS) s položajnim funkcionalnim testovima trebalo bi uključiti u dijagnostički algoritam za OSU. Budući da funkcionalni i organski poremećaji vratne kralježnice mogu uzrokovati cirkulacijske smetnje u VBS-u ili pogoršavati oslabljenu cirkulaciju, osobito tijekom spavanja u određenim položajima glave i vrata, detaljan pregled vratne kralježnice koji uključuje fizijatrijski pregled, manualni funkcionalni pregled i radiološki pregled, trebao bi postati dio rutinskog pregleda u bolesnika sa suspektnom ili potvrđenom OSOM. Odgovarajućom terapijom vaskularnih poremećaja (primjerice, ugradnja stenta u vertebralnu arteriju) može se poboljšati ili normalizirati cirkulacija u VBS-u, a odgovarajućom terapijom poremećaja vratne kralježnice (primjerice, manualna terapija, fizikalna terapija, kineziterapija, operacija i dr.) može se smanjiti ili ukloniti kompresivni učinak poremećaja vratne kralježnice na cirkulaciju u VBS-u. Simptomi OSE mogu se značajno smanjiti ili potpuno prestati nakon poboljšanja ili normalizacije cirkulacije u VBS-u.



Članak


KLINIČKA I ETIOPATOGENETSKA ULOGA PLAZMINOGENSKOGA I METALOPROTEINAZNOGA SUSTAVA U TUMORSKOME RASTU Pericelularna razgradnja međustaničnoga matriksa i tumorski rast


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Pregledi

Autori: Sanda Jelisavac Ćosić, Zdenko Kovač

Sažetak. Pericelularna proteoliza složen je kaskadni proces razgradnje međustanične tvari, koji sudjeluje u fiziološkim i etiopatogenetskim procesima. Osim razgradnje tkivne strome i slabljenja međustaničnih sveza u tkivu, tom se proteolizom stvaraju bioaktivne tvari (citokini, čimbenici rasta i čimbenici kočenja). Plazminogenski sustav djeluje fibrinolitički i nadređen je sustavu metaloproteinaza. Aktivnost proteolitičkih enzima uvjetovana je stupnjem zimogene aktivacije, biološkim poluvijekom molekula te učincima inhibicijskih molekula. Kočenje enzima pericelularne proteolize ostvaruje se na više koraka izravnim vezanjem inhibitora i enzima. Pericelularna proteoliza sudjeluje u procesima invazije i metastaziranja tumora, upalnim procesima, degenerativnim bolestima i drugim procesima. Patofiziološka regulacija pericelularne proteolize u tim stanjima pridonosi kliničkim svojstvima bolesti te ima dijagnostičku i terapijsku važnost.



Članak


ZAŠTO, KADA, TKO, GDJE I KAKO?U TRAŽENJU KONTAKATA OBOLJELIH OD TUBERKULOZE


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Zdravstvena zaštita

Autori: Anamarija Jurčev Savičević

Sažetak. Najučinkovitija mjera u suzbijanju i sprečavanju tuberkuloze jest brzo otkrivanje i brzo i učinkovito liječenje oboljelih čime se izvor zaraze uklanja iz populacije. Efikasno otkrivanje sekundarnih slučajeva bolesti u okolini tuberkuloznog bolesnika i njihovo promptno liječenje od iznimne je važnosti jer se time sprečava dalje širenje infekcije. Takva je aktivnost prioritetna u nacionalnim programima za nadzor nad tuberkulozom u zemljama visoke incidencije koje nemaju dovoljno sredstava za dodatne protuepidemijske aktivnosti. Međutim, u zemljama niske incidencije poduzimaju se intenzivnije aktivnosti usmjerene eliminaciji tuberkuloze, ponajprije pronalaženje i probir zaraženih osoba koje imaju pridružene rizične čimbenike za obolijevanje nakon zaražavanja. Njihovim se liječenjem iscrpljuje rezervoar budućih slučajeva preveniranjem reaktivacije bolesti. Hrvatska je zemlja srednje incidencije tuberkuloze u kojoj su stope u kontinuiranu padu prema niskoj incidenciji. Traženje kontakata važan je dio nacionalnog programa za nadzor nad tuberkulozom. Ovaj rad opisuje epidemiološke principe i praksu u traženju kontakata.



Članak


DESET GODINA OD OBJAVE ISPITIVANJATHE HEART OUTCOMES PREVENTION EVALUATION STUDY – HOPE: ZNAČENJE REZULTATA NA PRIMJENU INHIBITORAANGIOTENZIN-KONVERTIRAJUĆEG ENZIMA U KLINIČKOJ PRAKSI


Broj: 1-2, 2011;
Rubrika: Osvrt

Autori: Darko Počanić

Rezultati HOPE ispitivanja (Heart Outcomes Prevention Evaluation Study) publicirani prije deset godina, utjecali su na mjesto ACE-inhibitora u kliničkoj praksi. Usporedba primjene ramiprila u dozi do 10 mg ili placeba na 9541 ispitaniku s povišenim kardiovaskularnim rizikom tijekom 4,5 godine pokazala je smanjenje relativnog rizika svih praćenih kardiovaskularnih komplikacija: kardiovaskularne smrtnosti, infarkta miokarda i moždanog udara za 22% u skupini koja je liječena ramiprilom, uz minimalni pad sistoličkoga krvnog tlaka od 3 mmHg. Učinak je bio povoljan neovisno o dobi, spolu i pridruženim bolestima te drugoj terapiji. Produljenje praćenja ispitanika dokazalo je da se povoljan učinak zadržava daljnjih 2,6 godina. Zabilježeno je i smanjenje relativnog rizika od novonastalog dijabetesa za 34%. Rezultati ispitivanja između ostalog su utjecali na uvrštavanje ACE-inhibitora u sve smjernice za liječenje kardiovaskularnih i dijabetičnih bolesnika. Prvo je to ispitivanje u primjeni ACE-inhibitora u primarnoj prevenciji kardiovaskularnih komplikacija kod visokorizičnih bolesnika.



Članak