SMJERNICE HRVATSKOGA ENDOKRINOLOŠKOG DRUŠTVA ZA DIJAGNOSTIKU I LIJEČENJE AKROMEGALIJE


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Smjernice

Autori: Darko Kaštelan, Tina Dušek, Branka Vizner, Živko Gnjidić, Željka Crnčević Orlić, Vesna Kušec, Zdravko Heinrich, Milan Vrkljan, Mirko Koršić

Radna skupina Hrvatskoga endokrinološkog društva sastala se u rujnu 2011. godine radi rasprave o dijagnostičkim i terapijskim dilemama kod bolesnika s akromegalijom. U skupini je bilo 9 supspecijalista iz područja bolesti hipofize, uključujući endokrinologe, neurokirurge i specijalista medicinske biokemije. Nakon kritičke analize publiciranih znanstvenih radova skupina je donijela smjernice za dijagnostiku i liječenje akromegalije.



Članak


PROCJENA PUBLICISTIČKE PRODUKTIVNOSTI KLINIKE ZA UNUTRAŠNJE BOLESTI MEDICINSKOG FAKULTETA I KLINIČKOGA BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Jelka Petrak, Marijan Šember, Davorka Granić

Bibliometrijske analize mogu dati objektivnu informaciju o opsegu publicističke aktivnosti, njezinu odjeku te obrascu suradnje pojedinaca, skupina i ustanova. U radu su prikazani rezultati analize publicističkoga djelovanja sadašnjih stručnih radnika (79 specijalista i 22 specijalizanta) Klinike za unutrašnje bolesti Medicinskog fakulteta i Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Opseg znanstvene i stručne aktivnosti procijenjen je temeljem radova objavljenih u znanstvenim i stručnim časopisima, a temeljem broja citata koje su ti radovi dobili nakon objavljivanja procijenjen je odjek koji su rezultati postigli u međunarodnoj medicinskoj zajednici, dok se obrazac suradnje procijenio temeljem institucijske pripadnosti koju su autori očitovali u adresama navedenim na radu. Kao izvor bibliografskih podataka upotrijebljena je baza podataka Medline, odnosno njezina javnodostupna inačica PubMed. Kako bi se ispitao odjek uključenih radova, rabila se Thomsonova baza podataka Web of Science (WoS). Autori su ukupno objavili 1182 rada, u razdoblju od 1974. godine do danas. Broj radova varirao je od 0 do 252 po autoru. Na engleskome jeziku objavljeno je 60% radova, a na hrvatskome 39%. Približno podjednak broj radova objavljen je u domaćim i inozemnim časopisima. Odjek mjeren brojem citata ovisio je poglavito o tipu rada i ugledu časopisa u kojima su radovi objavljeni, pri čemu su najveći odjek imale kliničke smjernice, odnosno rezultati randomiziranih kliničkih studija. Rezultati pokazuju značajno sudjelovanje u međunarodnim multicentričnim kliničkim ispitivanjima i znatan doprinos izradi domaćih i međunarodnih kliničkih smjernica.



Članak


PRIMARNA PERKUTANA KORONARNA INTERVENCIJA (PPCI) BEZ KARDIOKIRURŠKE POTPORE U REGIJI; ISKUSTVO IZ SPLITA


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Lovel Giunio, Ivica Vuković, Darko Duplančić, Dinko Mirić, Branimir Marković, Jakša Zanchi, Ivica Kristić

Svrha rada: Cilj je istraživanja istražiti izvedivost programa PCI u bolnici bez kardiokirurške potpore, i usporediti naše rezultate sa smjernicama i skupinom konzervativno liječenih bolesnika u razdoblju prije uvođenja primarne perkutane koronarne intervencije (pPCI). Metode: Podatci o svim bolesnicima s akutnim infarktom miokarda sa ST elevacijom (STEMI) liječenim pPCI prospektivno su bilježeni. Rezultati: Od početka programa pPCI od siječnja 2005. do listopada 2007. godine kada je u našoj ustanovi započeo s radom Odjel kardiokirurgije liječeno je 366 bolesnika. Unutarbolnička smrtnost iznosila je 6,3%, u usporedbi s 15% (87/583) u skupini konzervativno liječenih bolesnika u trogodišnjem razdoblju prije uvođenja pPCI. Prosječno vrijeme od početka boli do postavljanja balona iznosilo je 315 minuta, vrijeme od boli do prvoga medicinskog kontakta 102 minute, vrijeme od prvoga medicinskog kontakta do vrata bolnice 94 minute, vrijeme od vrata bolnice do laboratorija 84 minute, vrijeme od laboratorija do otvaranja krvne žile 45 minuta, a vrijeme od vrata do postavljanja balona 129 minuta. Zaključak: Analiza rezultata pokazuje da je uvođenje programa primarne PCI u bolnici bez kardiokirurške potpore u regiji sigurno i da pruža značajnu redukciju mortaliteta u bolesnika sa STEMI. U organizaciji službe za zbrinjavanje akutnog infarkta miokarda treba naglasiti agresivno rješavanje vremenskog zastoja u primjeni pPCI unutar bolnice.



Članak


REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Anko Antabak, Tomislav Luetić, Stanko Ćavar, Slavko Davila, Marko Bogović, Stipe Batinica

Prijelomi dijafize obiju kosti potkoljenice najčešći su prijelomi donjih ekstremiteta i čine oko 15% svih prijeloma dugih kostiju u djece. To su većinom nestabilni prijelomi, teški za repoziciju i retenciju ulomaka, a postupak njihova liječenja nije posve usuglašen. U radu se analiziraju kasni rezultati liječenja 234-ero djece s prijelomima dijafize kostiju potkoljenice, ovisno o načinu liječenja (operacijska i konzervativna metoda). Otvoreni prijelom imala su 23 bolesnika, što čini 9,8% od ukupnog broja. U 194 bolesnika primijenili smo konzervativne metode, dok smo u njih 40 primijenili neke od operacijskih metoda liječenja. Najčešća korištena operacijska metoda bila je zatvorena repozicija ulomaka, na ekstenzijskom stolu i perkutana elastična stabilna intramedularna osteosinteza titanskim žicama. Za procjenu uspješnosti liječenja mjerene su zaostale kutne deformacije i razlike dužine zdrave i liječene noge. Sekundarni pomak ulomaka nakon započetoga konzervativnog liječenja, imala su 32 djeteta, što čini 15,2% od ukupnog broja konzervativno liječenih. Ukupno je 80-ero djece imalo zaostalu kutnu deformaciju liječene noge, njih 68 (35,0%) liječeno je konzervativno, a 12-ero (30,0%) operacijski. Bez razlike u dužini bolesne i zdrave noge bilo je 131 (67,5%) konzervativno liječeno dijete i 29-ero (72,5%) operacijski liječene djece. Ove razlike nisu statistički značajne. Rezultati liječenja ovih prijeloma u naše djece i autora sa sličnim serijama potvrđuju da nema statistički značajne razlike kasnih učinaka ovisno o načinu liječenja.



Članak


MJERENJE INSPIRACIJSKOG PROTOKA ZRAKA PRI ODABIRU OBLIKA INHALACIJSKOG LIJEKA ZA ASTMU I KOPB


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Izvorni rad

Autori: Davor Plavec, Tajana Jalušić Glunčić, Ivan Gudelj, Kornelija Miše

Svrha rada: utvrditi udio bolesnika s astmom i kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti (KOPB) sa značajnom bronhoopstrukcijom, a koji ne postižu inspiracijski protok zraka potreban za ispravnu upotrebu Diskusa® i Turbuhalera®, naprava za primjenu praškastih oblika lijeka (DPI). Ispitanici i metode: multicentrična studija presjeka kroz populaciju uključila je 400 bolesnika s astmom i KOPB-om (s FEV1 <60%) u dobi od 5 do 91 godine koji su testirani tijekom pogoršanja ili redovite kontrole. U svih je bolesnika mjerena spirometrija te inspiracijski protoci uređajem In-check Dial. Rezultati: Utvrđen je značajno manji udio pacijenata koji ne mogu redovito optimalno uzimati lijek temeljem mjerenja inspiracijskog protoka u uvjetima otpora uređaja Diskus®nego u uvjetima otpora uređaja Turbuhaler® (21,0% prema 87,0%, c2=350,72, p<0,0001). U bolesnika koji su testirani tijekom egzacerbacije ti su udjeli još veći. Regresijska je analiza pokazala nisku razinu povezanosti inspiracijskih protoka mjerenih pri različitim postavkama otpora s parametrima plućne funkcije (najznačajnija povezanost postavke otpora uređaja Diskus® s PEF-om [%], r2=0,104). Zaključci: značajan broj bolesnika s astmom i KOPB-om sa značajnom bronhoopstrukcijom ne postiže inspiracijski protok zraka potreban za ispravnu uporabu Diskusa® i Turbuhalera®, naprava za primjenu praškastih oblika lijeka u astmi i KOPB-u. Spirometriju nije moguće rabiti za izbor naprava za primjenu lijeka te u tu svrhu treba rabiti uređaj In-check Dial.



Članak


OPORAVAK NAKON DUGOTRAJNE MEHANIČKE CIRKULATORNE POTPORE U BOLESNIKA S KRONIČNIM ZATAJIVANJEM SRCA: PRIKAZ BOLESNIKA


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Klinička zapažanja

Autori: Željko Sutlić, Davor Barić, Jozica Šikić, Darko Kristović, Igor Rudež, Daniel Unić, Mislav Planinc, Dubravka Jonjić, Ruža Mrkonjić

Mehanička potpora cirkulaciji danas je dio standardne terapije u liječenju završne faze zatajivanja sistoličke funkcije srca. U radu opisujemo karakteristike uređaja Thoratec pVAD za mehaničku potporu cirkulaciji, tehniku ugradnje, kao i najvažnije prednosti i komplikacije primjene uređaja. Prikazujemo slučaj 41-godišnjeg bolesnika s dilatacijskom kardiomiopatijom, kojemu je prvi put u Republici Hrvatskoj zbog zatajivanja srca ugrađen uređaj za parakorporalnu mehaničku potporu lijevom srcu (LVAD), koji je nakon 130 dana potpore odstranjen zbog poboljšanja srčane funkcije.



Članak


HORMONSKA TERAPIJA RAKA PROSTATE: IMA LI JOŠ DILEMA?


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Lijekovi i metode

Autori: Lana Jajac Bručić, Antonio Juretić, Mladen Solarić, Vesna Bišof, Martina Bašić-Koretić, Zoran Rakušić, Fedor Šantek

Strategija liječenja bolesnika s adenokarcinomom prostate ovisi o procjeni proširenosti bolesti, procjeni rizika od povratka bolesti, dobi, očekivanom trajanju života, komorbiditetima, afinitetima i načinu života. Jedan od standardnih terapijskih modaliteta jest i hormonska terapija. Hormonska terapija raka prostate zapravo je terapija koja suprimira androgen (AST) ili koja terapija deprivira androgen (ADT). Njezinom primjenom dolazi do sniženja razine androgena u krvi, a kako su stanice adenokarcinoma najvećim dijelom (³80%) hormonski ovisne o androgenima, prestanak stimulacije stanica raka androgenima dovodi do njihove apoptoze, usporava se rast tumora i smanjuje se njegova veličina. Stoga se ta vrsta terapije rabi u liječenju karcinoma prostate. Hormonska terapija indicirana je kao prvi terapijski modalitet kod nalaza metastatske bolesti. U slučaju primjene radioterapije na prostatu zahvaćenu rakom s kurativnom namjerom (kod nemetastatske bolesti) preporučuje se primjena terapije koja deprivira androgen u bolesnika sa srednjim i visokim rizikom od povratka bolesti prije, za vrijeme i poslije radioterapije u trajanju od 6 mjeseci ili 2–3 godine ovisno o procijenjenom riziku od povratka bolesti. U vezi s primjenom terapije koja deprivira androgen, a koja se može primijeniti na više načina i u više kombinacija, za određene kliničke situacije ne postoje konačne preporuke. Razloga je više: premalen broj odgovarajućih kliničkih studija, heterogenost bolesnika u studijama što otežava interpretaciju podataka te nekonzistentni rezultati. Također, kako novije dijagnostičke metode i postupci omogućavaju ranije otkrivanje raka prostate, a ranije i sve uspješnije liječenje produžava život bolesnika s metastatskom bolešću, rezultati »ranijih« kliničkih studija mogu gubiti na aktualnosti. Isto tako, sa sve dužim preživljenjem bolesnika sve važnija postaje kvaliteta života, odnosno nuspojave liječenja, kao i procjena koristi u odnosu prema štetnosti same terapije. Cilj je prikaza da upozori na novije spoznaje, kao i na moguće dileme o mjestu i primjeni terapije koja deprivira androgen.



Članak


JE LI HIPERTRIGLICERIDEMIJA ČIMBENIK RIZIKA OD KORONARNE BOLESTI SRCA?


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Pregledi

Autori: Željko Reiner, Diana Muačević-Katanec, Davor Katanec, Eugenia Tedeschi-Reiner

Premda još nije potpuno jasno dokazano jesu li povišeni trigliceridi izravno aterogeni ili nisu, rezultati mnogih istraživanja upućuju na to da su oni nedvojbeno važan čimbenik rizika i/ili biljeg koronarne bolesti srca (KBS). Stoga u osoba koje imaju velik rizik od KBS-a treba liječiti hipertrigliceridemiju. Povišeni su trigliceridi često udruženi sa sniženom koncentracijom HDL-kolesterola, osobito u bolesnika s dijabetesom tipa 2 i/ili metaboličkim sindromom koji imaju velik rizik od KBS-a. Takav se poremećaj lipida naziva aterogena dislipidemija i ima sve veću prevalenciju. Liječenje hipertrigliceridemije ponajprije se mora temeljiti na intenzivnoj promjeni nezdravog načina života (smanjenje tjelesne težine u debelih, smanjenje unosa alkohola te šećera, fruktoze i transmasnih kiselina, redovita aerobna tjelesna aktivnost) čime se trigliceridi mogu sniziti za čak do 50%. Osobe s velikim rizikom od KBS-a koje ne mogu promjenom načina života dovoljno smanjiti hipertrigliceridemiju moraju se liječiti lijekovima. U ovom času od lijekova za taj poremećaj imamo fibrate, nijacin i pripravke omega 3-masnih kiselina koji su registrirani kao lijekovi. Ako je istodobno povišen i LDL-kolesterol, bolesnici trebaju uzimati kombiniranu terapiju. Na temelju rezultata najnovijih istraživanja takvim se bolesnicima preporučuje uzimanje statina uz fenofibrat i/ili omega 3-masne kiseline.



Članak


POZNATI LIJEČNICI KOJI SU BORAVILI NA HRVATSKOJ OBALI NA PRIJELAZU U 20. STOLJEĆE


Broj: 3-4, 2012;
Rubrika: Iz Hrvatske medicinske prošlosti

Autori: Petar Ivanišević, Mladen Lešin, Ivna Pleština-Borjan, Milan Ivanišević

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća brojne poznate osobe boravile su na hrvatskoj obali najčešće iz turističko-lječilišnih razloga, zatim zbog prirodnih ljepota, znanstvenih ili iz političkih razloga. Najčešće su dolazili iz područja tadašnje Austro-Ugarske i Njemačke, iz Rusije, ali i iz naših krajeva. Među njima su bili i mnogobrojni liječnici od kojih su neki i svjetski poznati. Najistaknutiji su bili kirurg Theodor Billroth, bakteriolog i nobelovac Robert Koch, patolog Rudolf Virchow, psihijatar Sigmund Freud. Oni su ostavili dubok trag i veliku korist na području na kojem su boravili.



Članak